Najbolja igračica turnira: Katarina Ohnjec – Keti
Sastav: Anita Kovačević, Marija Marković, Martina Miletić, Katarina Ohnjec, Jelena Pilipović, Snježana Botica, Iva Šteler, Sanda Pandža, Mirella Fuček
Službene osobe: Sanja Horvat, Žarko Jerneić, Lidija Marković, Bruno Gojak, Heidi Lončar
Prema Suancesu u Španjolskoj,na 2. po redu EBT Masters turnir krenuli smo u četvrtak, 12.05.2005. vlastitim automobilima prema Klagenfurtu (Austrija) odakle smo poletjeli prema Frankfurtu na Maini u Njemačkoj…Nakon kratkog i mirnog leta sletjeli smo na frankfurtski aerodrom točno prema redu letenja i bez ikakvih problema uhvatili avion za London (Engleska) u kojem smo planirali odigrati utakmicu s našim znanicama iz ekipe Great Dane i prenoćiti…No, zbog kasnog dolaska do hotela utakmica je otpala i mi smo večer proveli sami razgledavajući London…
Ujutro u petak, nakon 45 minuta vožnje vlakom do Stansteda, stigli smo na vrijeme da se ukrcamo u avion prema Santanderu…Na santanderski aerodrom sletjeli smo nakon dvosatnog mirnog leta, a organizatori su nas već čekali i kombijem i automobilima nas odmah prevezli do Suancesa, lijepog mjesta na obali Atlantskog oceana…Smjestili smo se u hotel Vivaro II. u kojem su već bile ekipe Golden Balls (naši zagrebački dečki), Credit Suisse iz Mađarske i Leto2002.com iz Srbije i Crne Gore…
Navečer, tijekom tehničkog sastanka, saznali smo i raspored igranja. U subotu smo redom igrali protiv:
DREAM TEAM EUSKADI (Španjolska) 2:0
BALONMANO TRIANA TECNOCASA (Španjolska) 2:0
FERRECIRK (Mađarska) 2:1
XXS-TEAM (Njemačka) 2:0
i kao prvoplasirane ušle u polufinale u kojem smo sa 2:0 pobijedile opet DREAM TEAM EUSKADI…
U finalu, koje je bilo najljepša utakmica ženskog dijela turnira, s 2:1 pobijedili smo FERRECIRK iz Mađarske i postali prvacima EBT za 2004. godinu…
Nakon slavlja, koje je potrajalo do duboko u noć, rano ujutro smo krenuli put santanderskog aerodroma. Već po dolasku na aerodrom vidjeli smo da nešto nije u redu jer je avion iz Frankfurta kasnio u dolasku prvo pola, zatim cijeli i na kraju gotovo 2 sata…Zbog štrajka kontrole leta u Francuskoj, sve smo više bili uvjereni da nećemo stići na avion za Klagenfurt kojim smo iz Frankfurta trebali poletjeti rano poslijepodne…Nakon mnogo peripetija, ipak smo poletjeli put Frankfurta u 13’30 sati i već smo tada znali da će avion za Klagenfurt poletjeti bez nas…
Po slijetanju na frankfurtski aerodrom, ne želeći čekati sutrašnji let prema Klagenfurtu, unajmili smo rent-a-car kombi i automobil i u kišnoj noći krenuli prema Salzburgu (gdje smo morali vratiti vozila). Negdje oko 4’00 u utorak ujutro stigli smo u Salzburg…Zatim su se vozači prevezli do Klagenfurta u kombiju po naše automobile koji su nas čekali na parkingu klagenfurtskog aerodroma. U našim smo automobilima onda krenuli natrag prema Salzburgu pokupiti djevojke koje su ostale i vratiti rent-a-car vozila…
Oko podneva smo u našim automobilima krenuli smo na posljednju etapu povratka kući preko Villacha, tunela Karavanke i Ljubljane i nešto poslije 17 sati umorni, nakon puta dugog 32 sata, ali sretni zbog rezultata postignutog u Suancesu, vratili smo se kući gdje su nas dočekale obitelji i uži krug prijatelja…
(komentar napisao Žarko Jerneić)